Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
petak, srpanj 9, 2010


Novi hrvatski politički magazin "Objektiv" oduševio me svojim izborom tema i novinarskom ekipom.U Brisanom prostoru , rubrici koja je otvorena gostima kolumnistima okušala sam se i ja na temu predsjedničkih privilegija.

Provjetravanje rezidencije

Za Objektiv piše:Vesna Škare Ožbolt

Kada je pisao o iskušenjima koja dolaze s moći bivši češki predsjednik Vaclav Havel rekao je da se često pitao gdje prestaje interes za državu a počinje ljubav prema privilegijama. Znamo li uopće prepoznati trenutak kada nas više ne zanima interes države zbog kojeg dopuštamo  te  privilegije nego nam one postaju prva briga?Meni osobno, a vjerujem i čitavoj hrvatskoj naciji, bilo bi zanimljivo čuti što o tome misli bivši predsjednik Stjepan Mesić.

Vlada dr. Sanadera donijela je 2004. godine Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti po, kako je rečeno, uzoru na razvijene zapadne zemlje i SAD. Ako se već gledalo praksu SAD-a onda je trebalo uzeti u obzir najmanje skupu opciju; Clintonu je, primjerice, odbijen zahtjev za najam prestižnog ureda na Manhattnu, koji bi državu stajao 800 tisuća USD godišnje i dobio je skromniji za 300 tisuća USD. Po pitanju osobnog osiguranja, ono ne mora biti doživotno nego se moglo ograničiti na razdoblje od 10 godina nakon isteka mandata, kako je i Kongres SAD-a uredio zakonom iz 1997. Clinton je tako posljednji američki doživotno osigurani predsjednik. A bivši predsjednici ove velesile vjerojatno imaju više neprijatelja nego predsjednici većine država u svijetu.

Drugo, trebalo je dobro proučiti i prakse u zemljama članicama EU; primjerice, Slovenija je prava bivšeg predsjednika Kučana na ured, osobno osiguranje i 1600 Eura za razliku do pune mirovine ograničila na trajanje jednog mandata, tj. 5 godina. Bivši predsjednik Poljske, Lech Walesa, doživotno ima pravo na pola plaće aktualnog predsjednika i vrlo skroman dodatak za korištenje ureda. Karizmatični Vaclav Havel po odlasku s dužnosti dobio je samo otpremninu od 30. 000 Eura i mirovinu od 1.500 eura dok je pravo na osobnu zaštitu i službeni automobil imao samo jedan ograničeni period. Njemački bivši predsjednik uživa doživotne povlastice, ured, službeni vozač, osiguranje i 60 % nekadašnje plaće no, taj je trošak raspoređen na oko 80 milijuna poreznih obveznika. U Italiji su beneficije također doživotne ali svi bivši talijanski predsjednici aktivni su članovi Senata. Austrija bivšim predsjednicima daje ista prava kao i svim ostalim državnim službenicima. Mađarski bivši predsjednici, prema zakonu iz 2000. mogu koristiti ured s osobljem polovicu vremena odrađenog mandata, a korištenje automobila ograničeno je na 30 000 km godišnje. Bivši predsjednici Slovačke imaju tek 1.000 Eura mirovine, automobil i osobno osiguranje.

Prema posljednjim procjenama troškovi održavanja ureda, uključujući plaće zaposlenih i njegovu mirovina od oko 20.000 kuna, hrvatsku će državu godišnje stajati oko 800.000 kuna. I tako do kraja njegova života. Mnogo? Previše.

Ali, bivši predsjednik Mesić ne misli tako. On smatra da je taj Zakon primjeren, jer - kako je nedavno izjavio u intervjuu jednom tjedniku  - on nije bio čista figura nego je donosio odluke, ulazio u različite sukobe, te  zbog toga ima osoba koje bi mu mogle naškoditi.

Bojim se da je Mesić zaboravio koliko su njegove ovlasti bile ograničene  Ustavom te da, osim smjene generala, on nije donosio nikakve odluke.

Mi moramo konačno jednom shvatiti da Hrvatska nije bogata zemlja, kao jedna Austrija, Češka, Njemačka, Francuska, SAD i ne možemo trošiti proračunski novac za skupe, i, u našem slučaju nepotrebne stavke, kao što su doživotno osiguranje i limuzina s vozačem danas jednog, a sutra tko zna koliko bivših predsjednik(c)a?Ovakav zakon moralno je problematičan i trebalo bi ga mijenjati.

U Estoniji, zemlji po veličini sličnoj Hrvatskoj, javnost je bila revoltirana što njima standard rapidno pada dok se povlastice bivših predsjednike ne diraju te je estonska vlada bila prisiljena  reducirati troškove bivšeg predsjednika za oko 20%. Sada i Grčka upravo smanjuje prihode bivšeg predsjednika i premijera.

Hrvatska danas prolazi tešku ekonomsku krizu kojoj se još ne vidi kraj. No, Stjepan Mesić svejedno ne pokazuje da je spreman odreći se makar i malog dijela privilegija nego traži – još!

Mesić je naime nedavno uputio zahtjev Vladi za donošenjem posebne uredbe kojom bi mu se omogućilo korištenje neke od državnih rezidencija (objekti u Dubrovniku koji su dio Kupara,  Bakarićeva vila na Hvaru, vila na Brijunima) za privatno ljetovanje. Zahtjev je argumentirao time da bi njegov boravak u nekom hotelu sa šest policajaca pred njegovim vratima mogao odvratiti potencijalne goste. Smiješan argument, jer, osiguranje bivšeg predsjednika u mnogo je manjem opsegu nego dok je na funkciji. 

A nema tome niti godina dana kako je Mesić u ekskluzivnom intervjuu za Novu TV na upit novinarke da li će mu nedostajati Bakarićeva vila, izjavio da neće. Dodao je još: Budite sigurni da u svakom slučaju od države neću ništa tražiti!’.

Nigdje u svijetu nije zabilježeno da bi bivši predsjednici tražili od svojih vlada takvo pravo. Stoga, ako želimo slijediti dobre prakse europskih zemalja i SAD-a držim da bi zahtjev Stjepana Mesića za korištenjem državnih rezidencija za privatne potrebe trebalo odbaciti kao neprimjeren i suprotan svjetskoj praksi.

Predsjednik svih građana napokon bi mogao ljetovati kao – građanin. Još uvijek će to biti daleko luksuznije a i sigurnije nego što ljetuje većina hrvatskih građana.

I za kraj, držim da je vrijeme da se donesu propisi kojima bi se točno odredile obveze bivših  predsjednika, koliko - i da li uopće – oni trebaju sudjelovati u strateškim stvarima te do koje mjere mogu javno istupati u stvarima vezanim za postupke predsjednika koji obnaša mandat.

 

vesnaskareozbolt @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.