Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
petak, lipanj 28, 2013
Direktor udruge Veritas, Savo Štrbac, 13. lipnja o.g. podnio je haškom sudu zahtjev za revizijom oslobađajuće presude Gotovina-Markač, na temelju novih dokaza (110 ekshumiranih posmrtnih ostataka do konca svibnja 2013.)

Zanimljivo je spomenuti da u zahtjevu za revizijom Savo Štrbac piše: „...obavljene su ekshumacije posmrtnih ostataka Srba koji su stradali u agresiji hrvatskih oružanih snaga u avgustu 1995.“ Vrijeme će pokazati da li je točno da, osim vremenske koincidencije, nema direktne veze između njegovog podneska i pisma suca Harhoffa, kako to tvrdi Savo Štrbac.

Danski list Berlingske objavio je 13. lipnja pismo haškog suca Frederica Harhoffa u kojem on iznosi sumnje da je predsjednik haškog suda Theodor Meron pod utjecajem američke i izraelske vlade, te da je vršio pritisak na suce kako bi donijeli oslobađajuću presudu u slučajevima Gotovina-Markač, Perišić i Stanišić - Šimatović.

Sudac Harhoff pismo je poslao kolegama i prijateljima na 56 adresa i još uvijek nije poznato tko ga je dostavio medijima, navodno bez njegova znanja. Za svoje navode Harhoff ne daje dokaze nego kaže: „Jesu li američki ili izraelski dužnosnici vršili pritisak na predsjednika suda, vjerojatno nećemo nikad saznati, ili, čini se da je i sudac Orie bio pod pritiskom predsjednika suda, itd.

Dov Jacobs, profesor međunarodnog prava i međunarodnog kaznenog prava na renomiranom nizozemskom sveučilištu Leiden, kaže: „Pismo koristi tipičan jezik teorija zavjere za koje je također tipično suptilno prebacivanje tereta dokazivanja na stranu drugoga ili onih koji u zavjere ne vjeruju. Za „urotnike“ je to uvijek win-win situacija, jer dokaze o postojanju zavjere možete iskonstruirati na bezbroj načina.“

Nakon presude u slučaju Gotovina-Markač a osobito nakon oslobađajuće presude u slučajevima Perišić i Stanišić-Šimatović, u međunarodnim pravnim krugovima razvila se zanimljiva debata i mišljenja u svezi s presudama su podijeljena. Međutim, niti jedan od kritičara ovih recentnih presuda nije pokušao defamirati suca Merona i njegovu sudsku politiku, u medijima, koristeći za to „treću stranu“.

Kako to da se baš sudac Harhoff odlučio izaći iz okvira opreznog i razumnog pravnika – što sudeći po njegovoj profesionalnoj biografiji on nedvojbeno jest - i poduzeti ovaj, van svake sumnje, isplaniran potez? Zbog čega svoju pritužbu nije prvo uputio predsjedniku suda, a nakon toga, ako bi se ovaj oglušio, osnivaču Suda, tj. Vijeću sigurnosti UN-a. On to nije niti pokušao – jer, da jest, sigurno bi to sada obznanio - upravo zato jer je cilj bio da pismo dođe u medije.

Nije poznato da li i tko stoji iza suca Harhoffa da se tako hrabro odlučio na svoje – sad je to već sasvim jasno - profesionalno samoubojstvo. Na to će pitanje možda odgovor pokušati pronaći odvjetnik Luka Mišetić koji je 19. lipnja, na svojem blogu pod naslovom: „Udruženi zločinački poduhvat protiv suca Theodora Merona“ (na engleskom) objavio neka zanimljiva saznanja. Vrlo brzo se pokazalo da kredibilitet suda, više od same politike, može rušiti jedan sudac svojim politikantskim potezima kojima je samo dao vjetar u leđa svima onima koji nastoje relativizirati haške presude, kako one prethodne tako i buduće.

Tako je obitelj pok. generala Armije BiH Rasima Delića 18. lipnja o.g haškom sudu podnijela zahtjev za revizijom presude (Delić je osuđen 2005. na temelju zapovjedne odgovornosti na 3 godine) uz obrazloženje da se iz pisma suca Harhoffa iščitava njegova sklonost osuđivanju bilo koga tko je obnašao visoku funkciju u ratu te da je stoga njegov sudački integritet dvojben. Naime, sudac Harhoff bio je član sudskog vijeća u predmetu Delić i njegov glas je bio odlučujući za donošenje optužujuće presude.

U podnesku haškom sudu odvjetnici obitelji pok. Delića, tvrde kako bi, da je obrana tada znala za ovakve isključive stavove suca Harhoffa, sigurno tražili njegovo izuzeće. Sudac Harhoff angažiran je i na slučaju dr. Vojislava Šešelja čija se presuda očekuje u listopadu o.g. Kevin Jon Heller, profesor pravnog fakulteta u Melbournu kaže da je za očekivati da odvjetnici Šešelja zatraže izuzeće suca na temelju činjenice da se iz pisma suca Harhoffa nedvojbeno dade zaključiti da je „sklon osuditi.“ Direktor udruge Veritas,

Savo Štrbac, 13. lipnja o.g. podnio je haškom sudu zahtjev za revizijom oslobađajuće presude Gotovina-Markač, na temelju novih dokaza (110 ekshumiranih posmrtnih ostataka do konca svibnja 2013.) Zanimljivo je spomenuti da u zahtjevu za revizijom Savo Štrbac piše: „...obavljene su ekshumacije posmrtnih ostataka Srba koji su stradali u agresiji hrvatskih oružanih snaga u avgustu 1995.“ Vrijeme će pokazati da li je točno da, osim vremenske koincidencije, nema direktne veze između njegovog podneska i pisma suca Harhoffa, kako to tvrdi Savo Štrbac

Zanimljivo je da Harhoff oslobađanja Gotovine i Markača stavlja u isti kontekst s oslobađanjem srbijanskih vojnih i obavještajnih čelnika i sve tri sudske odluke pripisuje dirigiranoj politici velikih sila. Također, dok on privatno može misliti što želi, s profesionalnog aspekta neprihvatljivo je da u svojem pismu tvrdi kako su Gotovina i Markač oslobođeni krivnje „za ratne zločine koje je počinila hrvatska vojska koja je protjerala srpsko stanovništvo iz područja tzv. republike srpske Krajine (RSK) 1995.

Sudac Harhoff bi trebao znati da je u oslobađajućoj presudi utvrđeno da se nije radilo o „protjerivanju“ (zbog navodnog prekomjernog granatiranja) nego o unaprijed planiranoj evakuaciji po zapovjedi i u organizaciji tadašnjih vlasti tzv. RSK. O tome, kao i o vježbama za evakuaciju provedenim mnogo prije Oluje Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata posjeduje brojne dokumente i iz srpskih izvora. Dodat ću još - jer sam u tome osobno sudjelovala - da je hrvatska vlada na „crnom tržištu“ uspjela otkupiti planove vlasti tzv. RSK za evakuaciju stanovništva, i to za ne mali novac.

Tijekom oslobodilačke akcije Oluja hrvatska je vojska činila sve da pravci za evakuaciju ostanu slobodni kako bi stradanja civila svela na minimum. Sve je to haškim sucima vrlo dobro poznato. Ovaj pokušaj defamacije suca Merona mogao bi imati utjecaja (i) na slučaj BH šestorke. Naime, i ne treba posebno naglašavati da bi, osim Srbiji, i jednoj državi članici EU-e itekako odgovaralo da se sudac Meron povuče s položaja prije donošenja drugostupanjske presude BH šestorki. A sudeći prema nedavnim neutemeljenim i zabrinjavajućim izjavama Bakira Izetbegovića o navodnoj agresiji Hrvatske na BH, takav ishod ove sramotne priče odgovarao bi i Bošnjacima.

 Nakon svih ovih događaja, mišljenja sam da sudac Harhoff ne može nastaviti raditi na haškom sudu a moje mišljenje dijeli i profesor Jacobs koji kaže: „Čini se da sudac Harhoff ne drži previše do presumpcije nevinosti te da ima unaprijed stvoreno mišljenje o tome koga treba proglasiti krivim a koga nevinim. Osim toga, Harhoff je u svojem pismu eksplicite apostrofirao dvojicu svojih kolega (suca Merona i suca Gunaya) tako da doista ne vidim kako je njegov daljnji rad na sudu moguć. “Usprkos manjkavostima koje je haški sud pokazao u svojem dosadašnjem radu on ipak predstavlja velik civilizacijski iskorak.

Pokazalo se da je, nakon Nuenberga, takvo sudovanje još uvijek moguće. Iako nije u cijelosti odgovorio svojem povijesnom zadatku, haški sud je ipak donio kakvu-takvu zadovoljštinu žrtvama i obiteljima i stvorio svijest da niti u ratu zločini nisu dopušteni. “Međunarodno kazneno pravosuđe još je maloljetno.

Odvraćanje od zločina, a što je cilj međunarodnih sudova za ratne zločine, ne može se postići odmah”, kazao je sudac Theodor Meron u intervju u emisiji BBC-ja HardTalk u ožujku o.g. gdje je, iako u visokim godinama, lucidno i koncentrirano odgovarao na standardno direktna i provokativna pitanja voditelja. Također, dodao je, „nije posao suda pomirba, premda joj on svojim odlukama može i treba pridonijeti, ono što ljudi traže je prije svega kaznena odgovornost pojedinca. Pomirba je na kraju ipak posao politike.“

vesnaskareozbolt @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007
Ovih dana strani mediji su se raspisali o izborima u Hrvatskoj.Najviše njih se raspisalo o načinu vladanja Ive Sanadera.Tako je konzervativno opredjeljen list Washington Times iz pera svog urednika Kuhnera napisao kako Europa nije vidjela okorjelijeg lažljivca od Sanadera.No ni drugi strani mediji nisu imali ljepe riječi za zbivanja u Hrvatskoj i način vladanja HDZ-a. Najnoviji tekst istog novinara Kuhnera (koji hrvatska javnost neće moći imati na uvid jer su mediji zatvoreni)do kraja me je šokirao.Da, šokirao je mene koja sam upoznala svu prijetvornu politiku HDZ-a. Barem sam mislila da je znam.Novi tekst koji je objavljen u Insightu doslovce me je šokirao.http://www.insight-report.com/2007/071105/kuhner.html 
J.T.Kuhner u svom novom tekstu tvrdi da su Sanader i Žužul u State Departmentu prije dolaska na vlast obećali da će izručiti Gotovinu.Dakle,podsjećam iste godine kada se na Splitskoj rivi derao kako neće dati hrvatske generale.
Moram priznati ovo je čak ii mene iznenadilo.Da li HDZ-ovci znaju što je njihov šef obećao 2003 godine?
Desno orjentirani političari će ovo naravno iskoristiti,ali nije poanta u tome.Ako je ovo što piše novinar točno onda se postavlja pitanje postoji li za HDZ normalno ponašanje.Što su sve u stanju napraviti da bi došli na vlast? Neki će naravno odmah ovaj moj tekst protumačiti kako se svetim i otpjevati će već poznate pjesmice o mojoj uvrijeđenosti,opet braneći Sanadera i HDZ.
Nemam vremena prevoditi, ali izvatke iz ovog dugog teksta sam izdvojila.Evo što je Kuhner zmeđu ostalog napisao za Insight::
•Rather than tackling Croatia’s bloated public sector and anemic economy, Sanader has implemented superficial reforms.
•Sanader is a fantasist. Vain, self-absorbed and shallow, he believes, as he once told me, that politics is the art of “marketing.” It is not. Politics is the art of delivering concrete results to one’s constituents—results that advance the nation’s economic and strategic interests. The Heritage Foundation and The Wall Street Journal's 2007 Index of Economic Freedom rates Croatia 109th out of 157 countries worldwide—a dismal 37th out of 41 nations in Europe.
•Sanader’s mendacity extends to foreign policy as well. Having promised to use all “legal and political means” to protect the dignity of Croatia’s war for independence from the assaults of the ICTY, Sanader capitulated—but not before telling the Croatian public that he “had no choice” since cooperation with The Hague-based war crimes tribunal is a precondition for EU membership. The problem, however, is that Sanader never had any intention of standing up to the ICTY, especially to its rabid and amateurish chief prosecutor Carla Del Ponte. Prior to his election in 2003, the HDZ leader vowed to defend Croatian war hero, Gen. Ante Gotovina, from the ICTY’s judicial witch hunt. State Department sources at the time, however, confirmed to me that Sanader (and Zuzul) had already given their assurances that, if elected, they would hand him over to The Hague. This is precisely what happened. The fix was in.
•When Boro Gotovina personally protested to Sanader about the shameful betrayal of his brother, the prime minister responded: “In politics, one says one thing, does a second and thinks a third.”
•Clearly, there is a vacuum in Croatia's political landscape for a
center-right populist coalition that champions real market-based
reforms, Catholic social conservatism and a Croatia-first foreign
policy. The HDZ could have spearheaded that coalition; instead, under
Sanader's Machiavellian leadership, this once-great party has been
drained of all conservative and patriotic content. It has become
nothing more than a vast patronage machine, dispensing jobs and doling
out government contracts in the service of its smug, lazy and venal
ruling elite.
•In the end, Sanader will have no one to blame for his loss but himself. He betrayed his supporters, his party and ultimately, his country. It is time Croatia’s voters do to him what he has done to others: dump him swiftly, immediately and without remorse.

Sjećate li se što je govorio na Splitskoj rivi?
vesnaskareozbolt @ 06:56 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.