Nakon ovih Predsjedničkih izbora u kojima sam sudjelovala kao kandidat, nemam razloga za neku tugu ili žaljenje već samo za zabrinutost načinom provođenja izbora i putem kojim danas ide Hrvatska. U kampanji je sudjelovalo 12 kandidata, a pojedini mediji su svaki dan prikazivali samo 6 kandidata što je predstavljalo svakodnevno kršenje zakonom određenog jednakog tretmana svih sudiomika u predsjedničkoj utrci.
Da sam ja bila među tih 6 svakodnevno predstavljanih u medijima onda bi plakala nad svojim rezultatom, ovako neću jer su ovi predsjednički izbori bili diskriminirajući.
To na žalost neće priznati nitko od tzv.europejaca i tzv.poštenjaka koje su mediji pratili.Naravno, zašto i bi, svako gleda sebe a ne opći interes.
I novac je odigrao svoje jer oni koji su ga neobjašnjivo imali mislili su njime pokupovati izbore.Stvoren je dojam da kad imaš novaca možeš u politici postići sve.
Politika bez duše i srca, bez prave vizije širi se Hrvatskom, a to nije ona Hrvatska koju ja želim.
Ja sam svoje novce iz ove kampanje dobrim dijelom podijelila onima kojima je trebalo. Zašto? Prvi puta nakon rata, vidjela sam ponovno jednu drugu Hrvatsku, nesretnu, šutljivu, jako siromašnu, koja raste…., raste na očigled onih koji se bahate tuđim novcem ,onih koji se razbacuju floskulama o poštenju i o Europi, a ne nude ništa razvojno i bolje.Oni tu siromašnu i šutljivu Hrvatsku još ne vide, dok im ona ne zakuca na vrata.
I eto na kraju, ne sviđa mi se kako se danas stvari u Hrvatskoj razvijaju i zato ja od svoje vizije Hrvatske ne odustajem!.