Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
srijeda, siječanj 9, 2013

David Harland bio je za vrijeme rata u BiH savjetnik britanskog generala Ruperta Smitha i kako sam kaže upravo mu je on sugerirao da ne naredi zračne udare NATO-a po srpskim položajima oko Sarajeva, jer se, tobože, nije sa sigurnošću znalo tko ispaljuje granate po civilnom stanovništvu. Upravo zbog Harlanda je bila stvorena fama kako su zapravo Muslimani gađali same sebe (radi se o napadu 28. kolovoza 1995. kada su bosanski Srbi ispalili granate na sarajevsku tržnicu Markale kada je poginulo 43 ljudi, a 75 ih je ranjeno).

 David Harland je danas izvršni direktor Centra za humanitarni dijalog, osnovanog 1999. i profesor na Fakultetu za međunarodne odnose sveučilišta John Hopkins, u Baltimoreu, Maryland.

Harlandov članak Selektivna pravda za Balkan koji je objavljen u The New York Times, 7. 12. 2012. i u International Herald Tribune, 8. 12. 2012. me je zaprepastila ali i motivirala na odgovor jer on iznosi neke teze koje, zbog istine, zahtijevaju neka pojašnjenja.

Harland tako kaže kako su od svih naroda bivše Jugoslavije Srbi danas najviše raseljena zajednica (300.000 izbjeglica i raseljenih lica, prema podacima UNHCR-a od lipnja, 2012.) I to je točno, no Harland ne pojašnjava kako su to uglavnom Srbi koji su napustili Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, nakon što je Srbija izvršila agresiju na te države.

Pojednostavljeno rečeno, ta situacija rezultat je ratova koje je Srbija pokrenula i vodila od 1991. do 1995. kako bi proširila svoj teritorij i realizirala projekt Velika Srbija. Dok su Hrvatska i BH vodile obrambene ratove srpska politika bila je planirana i sistematična s ciljem da potpuno uništi Hrvate i Muslimane. Niti jedan hrvatski ili muslimanski vojnik nije nogom stupio na tlo Srbije, niti je hrvatski ili muslimanski tenk ikad krenuo prema Srbiji. Zločini koje su počinili Hrvati ili Muslimani bili su pojedinačni incidenti, često osvetničke naravi ali pravosuđa ovih dviju država brzo su pokrenula procesuiranje takvih slučajeva. Dodajmo tome i da je Hrvatska prva država koja je nakon 2. svjetskog rata osudila čak tri svoja generala.

Harland dalje tvrdi kako rezultati haškog suda ne odražavaju ravnotežu počinjenih zločina. No, haški sud nije osnovan zbog nekakvog balansiranja nego da osudi agresora i njegovu politiku etničkog čišćenja nesrpske populacije. Podaci koje je prikupila Komisija eksperata UN-a pod vodstvom Cheriffa Bassiounija, profesora na čikaškom sveučilištu De Paul, pokazali su da su preko 90 posto zločina počinili Srbi. Izvještaj CIA-e iz ožujka 1995. zaključio je pak da su Srbi počinili oko 90 posto etničkog čišćenja i da je srpsko vodstvo odigralo ključnu ulogu pri uništavanju i raseljavanju nesrpskog stanovništva. Tko onda može tvrditi da Srbija nije bila glavni pokretač i krivac za rat? To je kao da netko izjavi da Njemačka ne snosi isključivu odgovornost za pokretanje 2. svjetskog rata.

Malo ljudi zna kako su u nekim mjestima Srbi tjerali Hrvate i Muslimane da nose bijele trake oko rukava, kako bi ih razlikovali od domaćih Srba a još manje ih zna da su u nekim koncentracijskim logorima nakon silovanja, držali žene i djevojke dok ne ostanu trudne kako bi rodile srpsko dijete. Tako nešto strašno ni nacisti nisu radili. Broj djece rođene iz silovanja nemoguće je točno procijeniti jer mnoge žene još uvijek ne žele o tome javno govoriti. U svojoj kolumni Harland spominje silovit napad Hrvata na Mostar no ne kaže da su i Muslimani napadali Hrvate kako bi etničku sliku preokrenuli u svoju korist (u Mostaru je do 1991. broj Muslimana i Hrvata bio podjednak). Tzv. RSK Oko 200.000 hrvatskih Srba napustilo je to područje prije nego je vojno-redarstvena akcija “Oluja” uopće počela, a odlazak je organizirala tadašnja vlada samoproglašene Republike Srpske Krajine.

Za razliku od toga, kada je u studenom 1991. Vukovar pao u ruke JNA, više od 15.000 Vukovaraca nemilosrdno je prognano iz grada s cijelim svojim životom u jednoj jedinoj plastičnoj vrećici.Odmah nakon te epizode, Harland spominje odsječene glave uhićenih Muslimana koje je ugledao izložene na tržnici, ne navodi ime grada sugerirajući tako čitateljima da se možda radi o istom gradu i da su taj grozan čin možda počinili Hrvati. Egzodus hrvatskih Srba iz Krajine, regije u Republici Hrvatskoj, 1995. Harland kvalificira kao “etničko čišćenje” dakle, potpuno ignorira presudu haškog suda u kojoj jasno stoji da nije bilo etničkog čišćenja. Naime, oko 200,000 hrvatskih Srba napustilo je to područje prije nego je vojno-redarstvena akcija “Oluja” uopće počela, a odlazak je organizirala tadašnja vlada samoproglašene Republike Srpske Krajine.

Za razliku od toga, kada je u studenom 1991. Vukovar pao u ruke JNA, više od 15.000 Vukovaraca nemilosrdno je prognano iz grada s cijelim svojim životom u jednoj jedinoj plastičnoj vrećici. Srbi iz Krajine pobjegli su zbog straha jer su od početka rata, od 1991. sudjelovali u progonu i etničkom čišćenju hrvatskog stanovništva s tog područja. Iako je tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman svima koji nisu počinili ratni zločin – a takvih je sigurno bilo – javno obećao amnestiju, i oni su otišli pod prijetnjom “svojih”, inače bi bili ubijeni. Isti scenarij zbio se 1996. u Sarajevu kada je, prema Sporazumu u Daytonu iz 1995., dio grada pod srpskom kontrolom trebao biti vraćen bosansko-hrvatskoj federaciji; tada je vlada Bosanskih Srba na čelu s Radovanom Karadžićem naredila Srbima da napuste grad i spale svoje kuće i stanove kako ne bi ostali Muslimanima.

Mnogi još i dan-danas ne znaju da je Srbija ta koja se de iure prva odvojila od nekadašnje Jugoslavije. Novim Ustavom od 28.rujna 1990. – dakle, godinu dana prije nego su Slovenija i Hrvatska proglasile neovisnost- Srbija se izuzela iz pravnog sustava tadašnje Jugoslavije, zadržavši istovremeno sva prava bivše države (obrana, vanjski poslovi, središnja državna banka). Ustav je sadržavao i posebnu odredbu prema kojoj će Srbija poštivati savezne zakone samo kada to bude u njenom interesu (pravni termin:si volam, tj. ako želim).

Srbija će poslije međunarodnoj zajednici razdruživanje Slovenije i Hrvatske predstaviti kao casus belli (uzrok rata) a Srbiju kao spasiteljicu Jugoslavije. Iako je taj potez Miloševićeve vlade bio apsurdan i protivan svim mogućim zakonima i logici međunarodna zajednica, koja je tada bila čvrsto protiv raspada Jugoslavije, to je potpuno ignorirala. Srbija i Miloševićev režim uspješno su koristili diplomatske resurse i kontakte koje je bivša Jugoslavija gradila desetljećima kako bi uvjerili svijet da Srbija vodi pravedan rat s ciljem očuvanja integriteta Jugoslavije. S druge strane, Hrvatska, mlada država u nastajanju, bez izgrađene diplomacije i bez sposobnih i iskusnih diplomata, jednostavno nije imala šanse prenijeti svijetu pravu istinu.

Prijevod: s engleskog Višnja Bojanić

vesnaskareozbolt @ 01:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 25, 2011
Nakon što su iz Srbije u Hrvatsku stigle optužnice za 40 tak ljudi među kojima su najpoznatija imena  Šeks, Vekić i dr, a  nakon što sam javno iznijela sadržaj razgovora  koji sam u studenom 2005 godine vodila s tadašnjim ministrom Rasimom Ljajićem, oglasio se i sam  gospodin  Ljajić sada Predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju s Haaškim tribunalom  Republike Srbje.On je  u odgovoru Tanjugu demantirao moje navode da je  Srbija 2005. pokušala trgovinu optužnicom protiv Vladimira Šeksa rekavši da je ta izjava dana u predizbornoj kampanji.

Sada ću podsjetiti gospodina Ljajića na okolnosti tog razgovora.

Krajem 2005 godine je Rasim Lajić u pratnji svojih suradnika došao na radni razgovor u Ministarstvo pravosuđa RH. Na početku službenog dijela razgovora najavio je pred oba izaslanstva da bi htio u jednom dijelu razgovorati samnom u četiri oka. Na službenom dijelu razgovora nije uopće bilo riječi o sadržaju arhiva JNA niti o Vladimiru Šeksu. Dakle potpuno je netočna tvrdnja Rasima Ljaića" da su Hrvatskoj otvoreno rekli kako imaju dokumentaciju JNA i ponudili u okviru međunarodne pravne suradnje u procesuiranju ratnih zločina, da ukoliko postoji njihova spremnost, na osnovu te dokumentacije i dokaza koje Srbija ima, provedu istragu". Dakle  Rasim Ljaić ništa od onoga što sada tvrdi nije rekao na službenom dijelu razgovora. U dijelu razgovora "u četiri oka" Rasim Ljajić mi je govorio da su u posjedu  nesređenih arhiva JNA ....u kojima ima svašta, ....da još ne znaju što će s tim , a posebno je napomenuo da su u posjedu dokumentacije vojnog tužilaštva  vezane za Vladimira Šeksa, (koji je tada bio predsjednik Sabora RH  o.a.) i da bi to možda bilo nama zanimljivo u kontekstu da riješimo i pitanje transfera srpskih osuđenika.

Nemam običaj iznositi razgovore u četiri oka ma kakvog sadržaja oni bili, ali nakon ovih optužnica koje su došle u Zagreb mislim da javnost zaslužuje punu informaciju.

Ono što je Rasim Ljaić vješto prešutio jest da je dokumentaciju o Šeksu nudio za transfer osuđenih Srba.Na transferu je Srbija jako inzistirala jer je to bilo "vruće" političko pitanje. Točno Rasim Ljajić kaže da su još 2004 godine službeno postavili pitanje transfera osuđenih osoba iz Lepoglave, ali se stvari u pogledu toga nisu daleko pomakle ni godinu dana kasnije kada je došao na razgovore u Ministarstvu pravosuđa RH i ponovno pokrenuo to pitanje.

Koliko je to bilo važno za  tadašnju srbijansku politiku govori činjenica da su osuđenicima srpske nacionalnosti koji su izdržavali dugogodišnje zatvorske kazne u Lepoglavi dali i srbijansko državljanstvo.

Riječ je podsjećam o osuđenicima koji su izdržavali dugogodišnje zatvorske kazne u Lepoglavi zbog počinjenih najtežih zločina na okupiranim područjima Republike Hrvatske.

Negdje 2008 godine transfer osuđenih osoba se i dogodio. Koje su bile okolnosti i kako je do njega došlo nije mi poznato. Odgovor na to pitanje bi mogao dati tadašnji ministar pravosuđa RH.

Rasim Lajić sada sve demantira i istinu svodi na predizbornu kampanju. No, ja ga pozivam da javno podvrgnemo naše iskaze  poligrafskom ispitivanju pa će javnost lako i brzo saznati tko od nas govori istinu.

vesnaskareozbolt @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 14, 2011
Vjerujem da će se čitatelji  složiti samnom da nema smisla trošiti tintu na nabrajanje svih boljki Hrvatske jer ih već svi jako dobro znamo i svaki dan osjećamo na svojoj koži, netko više netko manje. O pozitivnim dostignućima ne treba govoriti. Treba naći načina kako prevladati negativnosti koje su se nakupile u dvadeset godina države i koje ozbiljno ometaju daljnji razvoj.Svi smo svjesni,da je polu kriminalno odrađena pretvorba uništila stotine tisuća radnih mjesta, da je korporacijski kapitalizam, koji je mjestimično još uvijek feudalnog tipa, uništio egzistenciju „malog čovjeka“ i proizveo nepremostive socijalne razlike, da je korupcija ovoj zemlji otela milijarde kuna, da su sve temeljne vrijednosti – od prava na rad, prava na dom, morala i ljudskog dostojanstva - pregažene. Bez milosti. Beskrupulozno, bezobzirno, gotovo okrutno.

Hrvatska će nastavi li se ovako biti blokirana u daljnjem  razvoju odnosno de facto klinički mrtva i nema druge terapije osim jedne jedine a to je: kompletno resetirati politički sustav Hrvatske i krenuti da capo.  

 Što to znači? To znači ići u rekonstrukciju sustava vlasti da on bude uistinu demokratičan jer ovaj postojeći od demokracije je udaljen nekoliko svjetlosnih godina. Uz takav sustav, sagrađen na zapravo nedemokratskim temeljima, sustav gdje se Ustav mijenja prigodničarski – to nije baš najbolja riječ - kako kome ustreba odnosno više od EU prosjeka tko god bio na vlasti, desni ili lijevi, zeleni ili crveni, nema im izlaza iz ove krize dok ga korjenito ne promijene. Treba nam Druga Republika - jer ova više naprosto ne funkcionira.

 Prva Hrvatska Republika je stvorena u vremenima rata i burnih promjena, i osim sjajnih pobjeda navukli su se repovi prljavštine, mnogi su lovili u mutnom, nataložili su se silni sanaderi, mudrinići, kutle...koji su malo, pomalo, sekundirani korumpiranim političarima i lijeve i desne provenijencije, što pokrali, što prodali, što prisvojili gotovo cijelu supstancu države Hrvatske. Nije nimalo lak zadatak na ruševinama Prve Republike izgraditi novo, ali to je sada nužno učiniti najprije zato da Hrvatska uopće opstane i drugo, jer, ukoliko želi u EU, mora  uskladiti ustroj države s acquis communaitaire.

 A to znači usvojiti Westminster sustav (koji je originalno engleski) odnosno konvenciju o ponašanju vlasti, u kojoj su određeni automatizmi o odgovornosti pa je tako, primjerice, premijer odgovoran za ministre, ministri za svoje resore i tako sve do nižih razina. Iako taj sustav „odgovorne vlade“ – jer o tome se ovdje radi - nije u potpunosti reguliran u zakonima zemalja članica EU, sve one konvenciju bespogovorno provode i kod njih svaki skandal po definiciji završava ostavkom odgovorne osobe. I Hrvatska konačno taj sustav treba ugraditi u svoju konvenciju koja bi se, recimo, mogla nazvati "Povelja Sv. Marka“ a princip smjenjivosti vrijedio bi jednako za Banske dvore kao i za Pantovčak.  

 Izgradnja Druge Republike pretpostavlja formiranje dvodomnog parlamenta kojeg bi činio Gornji dom ili Senat, koji bi imao kontrolnu i savjetodavnu ulogu u kojem bi bili predstavnici regija, dijaspore i manjina i u kojem bi samostalno odlučivati o pitanjima iz područja regionalne i lokalne samouprave i Zastupnički dom (Donji dom) bitan za formiranje izvršne vlasti u koji bi zastupnike birati građani, po načelu: jedan čovjek jedan glas. Na taj način građani bi imali direktan utjecaj na donošenje odluka odnosno vratila bi se važnost predstavničkom tijelu koju ono i mora imati, a ne da bude samo ukras demokracije kao što je to sada. Takav bikameralni parlament onemogućio bi izborni inženjering koji osigurava mehaničko preglasavanja umjesto demokratskog usuglašavanja a što se naveliko zlorabi posebice u segmentu funkcioniranja pravne države i borbe protiv korupcije.

 Dalje, a kao što je već najavljeno, treba provesti regionalizaciju države na način da se regijama osigura veća politička i financjska autonomija a izborne jedinice redizajnirati na način da se broj zastupnika neke regije utvrđuje prema broju birača. Dakako, prije implementacije projekta regionalizacije valja srediti biračke popise na razini države jer to je conditio sine qua non za legitimne izbore. Također, valja smanjiti broj županija i općina jer toliki broj lokalnih „vlastodržaca“ i njihovog hladnog pogona koji se u pravilu sastoji od slikovitih kadrova „barba Luke“ i mnogo bogatije države jedva bi mogle financirati.

Posebno važno je omogućiti veću participacija građana u vođenju države na način da se sve bitne odluke usvajaju putem referenduma građana koji žive u ovoj zemlji. Institucija referenduma i razvoj participativne demokracije jedini su način odgovornog vođenja jedne države.

 Hrvatska se mora redizajnirati, doista je došlo vrijeme da se sjetimo naših civilizacijskih korijena i da se „vratimo kući“ – kako kaže premijerka kada govori o ulasku RH u EU. Hrvatskoj jest mjesto u Mitteleuropi, odnosno, bolje reći ona je nekad davno bila ravnopravni član. No, već dugo nije, jer tamo stanuju samo „odgovorne vlade“.

Što se tiče Europske unije, naravno da je poželjno da uđemo što prije, ali datumi zapravo i nisu bitni. Strukturalna promjena ustroja države za nas je sada pitanje golog opstanka, a ne ulaska u EU. I kada netko kaže da RH mora ući u EU pod svaku cijenu, ja kažem: to je glupost, mi ovu državu moramo pod svaku cijenu resetirati, dovesti je za početak, u koliko-toliko stabilno stanje, da postane koliko-toliko pravna država, a sve kako bismo uopće mogli opstati. Naravno, proces resetiranja ne znači nužno zaustavljanje pristupa EU; i jedan i drugi proces mogu  se provoditi paralelno, i najvjerojatnije će tako i biti, konsolidiranje države nastavit će se i kad jednom uđemo u EU. Jer, to je proces koji traži određeno vrijeme, i Poljska i Češka, Estonija.......godinama su još, po ulasku u EU, „učile“ europska pravila.

Također, valja nam osvijestiti činjenicu da su nacionalni interesi svugdje u svijetu iznad pojedinačnih ili grupnih i tako, od ovog časa, mora biti i u Hrvatskoj. Tko god bio na vlasti mora konačno početi voditi vlastitu unutarnju i vanjsku politiku, vođenu prije svega interesima i potrebama Hrvatske, a ne interesima EU ili naših susjednih država. Dovoljno je pogledati kako politiku vode  novije članice EU, Češka, Poljska, Estonija...ako već smatramo da je preambiciozno da nam uzor bude jedna Francuska ili Njemačka. Sve države EU, iako udružene, ipak prije svega gledaju svoje interese, uz puno uvažavanje drugih ali tu nema podilaženja niti se olako pristaje na kompromise ako oni štete njihovoj zemlji. A da se i tako može voditi država, sada vidimo na slučaju Purda a i na ovoj najavljenoj inicijativi premijerke Kosor oko slučaja dr. Bosanac i eventualnih budućih „slučajeva Purda“.

Netko je neki dan na Facebook-u, povodom ovih prosvjeda, napisao slijedeće:  "Hrvatima bi bilo bolje kada bi uz puno srce, koji puta uključili i mozak.

Zbog čega ovo navodim: zbog toga što raznorazni „renomirani“ kolumnisti i „relevantni“ politički komentatori svojim ishitrenim i često konfuznim analizama na neki način sabotiraju ovu želju naroda za promjenama, jer ove prosvjede svode na površne i zapravo varljive dileme: HDZ ili SDP te na traženje ostavke Jadranke Kosor i potragu za eventualno nekom novom političkom partijom umjesto anemične oporbe. Kao prvo, zaboravimo na Platonovu državu stručnjaka i prosvijećene, moralne elite a kao drugo, shvatimo da, ukoliko se ne  provedu gore opisane promjene, sam odlazak vlade neće ništa promijeniti. Smiješno mi je čitati uvažene experte kada kažu da će smjena vlade pokazati budućoj vladi da je i ona „smjenjiva“ te da će bolje raditi i biti manje korumpirana. To je demagoška pričica za plebs. Naime, „smjenjivost“ bilo koje buduće vlade, lijeve ili desne, zelene ili crvene već će biti ukorporirana u konvenciju o „odgovornoj vladi“ odnosno u gore opisanu novu političku strukturu. Napokon, vlade se mogu smjenjivati svaka tri mjeseca, kao, primjerice, u Italiji ali vidimo da to ipak nije pretjerano popravilo „krvnu sliku“ zemlje, Berlusconi se još drži i smije se cijeloj  naciji a i sudovima. No, mi smo, srećom Berlusconija (Sanader) već apsolvirali, teško da nam se opet može dogoditi.  

 Dakle, bez temeljnih promjena političkog sustava, nema šanse da se otisnemo na mirno more još dugo (skoro svejedno da li u ili izvan EU). (Pre)uređenje države iz temelja, to je sad  glavni zadatak svih političkih igrača, dugujemo to sebi i budućim generacijama, dugujemo to braniteljima koji su svojom žrtvom i svojim životima, utabali put upravo za to da izgradimo pravu demokratsku državu, a ne njen privid. Skrenuli smo s tog puta, ponajviše zbog vlastitih pogrešaka, tek ponešto zbog nekih vanjskih okolnosti, posljednji je čas da se vratimo na pravi put.  

 

(Vesna Škare Ožbolt, izvor:Objektiv)

vesnaskareozbolt @ 05:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 29, 2010
I tu se približio kraj. Suđenje u predmetu protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markačana na Haškom sudu započelo je 11. ožujka 2008 godine i sada konačno završava .Završnim riječima optužbe i obrane te konačnim donošenjem presude završiti će prvi stupanj ovog postupka.Kakva god bila presuda jedna strana će se žaliti.

Statistički gledano tijekom ukupno 303 dana suđenja svjedočio je 81 svjedok Tužiteljstva i 57 svjedoka obrane (25 za Gotovinu, 19 za Čermaka i 13 za Markača). Saslušano je i sedam svjedoka Vijeća.

Iznošenje završnih riječi počinje u ponedjeljak 30. kolovoza i trajat će do četvrtka 2. rujna.
Tužiteljstvu ima šest sati za  iznošenje završne riječi, a timovi obrane imaju po dva i pol sata iznijeti svoju završnu riječ. Tužiteljstvo će potom imati jedan sat za pobijanje tvrdnji obrane, a obrana će imati ukupno jedan sat za repliku.

U završnom podnesku, Tužiteljstvo je predložilo kazne od 27 godine zatvora za Gotovinu, 23 godine za Markača i 17 godina za Čermaka.

Obrana je tražila da se sva trojica oslobode optužbi.

vesnaskareozbolt @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, srpanj 9, 2010


Novi hrvatski politički magazin "Objektiv" oduševio me svojim izborom tema i novinarskom ekipom.U Brisanom prostoru , rubrici koja je otvorena gostima kolumnistima okušala sam se i ja na temu predsjedničkih privilegija.

Provjetravanje rezidencije

Za Objektiv piše:Vesna Škare Ožbolt

Kada je pisao o iskušenjima koja dolaze s moći bivši češki predsjednik Vaclav Havel rekao je da se često pitao gdje prestaje interes za državu a počinje ljubav prema privilegijama. Znamo li uopće prepoznati trenutak kada nas više ne zanima interes države zbog kojeg dopuštamo  te  privilegije nego nam one postaju prva briga?Meni osobno, a vjerujem i čitavoj hrvatskoj naciji, bilo bi zanimljivo čuti što o tome misli bivši predsjednik Stjepan Mesić.

Vlada dr. Sanadera donijela je 2004. godine Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti po, kako je rečeno, uzoru na razvijene zapadne zemlje i SAD. Ako se već gledalo praksu SAD-a onda je trebalo uzeti u obzir najmanje skupu opciju; Clintonu je, primjerice, odbijen zahtjev za najam prestižnog ureda na Manhattnu, koji bi državu stajao 800 tisuća USD godišnje i dobio je skromniji za 300 tisuća USD. Po pitanju osobnog osiguranja, ono ne mora biti doživotno nego se moglo ograničiti na razdoblje od 10 godina nakon isteka mandata, kako je i Kongres SAD-a uredio zakonom iz 1997. Clinton je tako posljednji američki doživotno osigurani predsjednik. A bivši predsjednici ove velesile vjerojatno imaju više neprijatelja nego predsjednici većine država u svijetu.

Drugo, trebalo je dobro proučiti i prakse u zemljama članicama EU; primjerice, Slovenija je prava bivšeg predsjednika Kučana na ured, osobno osiguranje i 1600 Eura za razliku do pune mirovine ograničila na trajanje jednog mandata, tj. 5 godina. Bivši predsjednik Poljske, Lech Walesa, doživotno ima pravo na pola plaće aktualnog predsjednika i vrlo skroman dodatak za korištenje ureda. Karizmatični Vaclav Havel po odlasku s dužnosti dobio je samo otpremninu od 30. 000 Eura i mirovinu od 1.500 eura dok je pravo na osobnu zaštitu i službeni automobil imao samo jedan ograničeni period. Njemački bivši predsjednik uživa doživotne povlastice, ured, službeni vozač, osiguranje i 60 % nekadašnje plaće no, taj je trošak raspoređen na oko 80 milijuna poreznih obveznika. U Italiji su beneficije također doživotne ali svi bivši talijanski predsjednici aktivni su članovi Senata. Austrija bivšim predsjednicima daje ista prava kao i svim ostalim državnim službenicima. Mađarski bivši predsjednici, prema zakonu iz 2000. mogu koristiti ured s osobljem polovicu vremena odrađenog mandata, a korištenje automobila ograničeno je na 30 000 km godišnje. Bivši predsjednici Slovačke imaju tek 1.000 Eura mirovine, automobil i osobno osiguranje.

Prema posljednjim procjenama troškovi održavanja ureda, uključujući plaće zaposlenih i njegovu mirovina od oko 20.000 kuna, hrvatsku će državu godišnje stajati oko 800.000 kuna. I tako do kraja njegova života. Mnogo? Previše.

Ali, bivši predsjednik Mesić ne misli tako. On smatra da je taj Zakon primjeren, jer - kako je nedavno izjavio u intervjuu jednom tjedniku  - on nije bio čista figura nego je donosio odluke, ulazio u različite sukobe, te  zbog toga ima osoba koje bi mu mogle naškoditi.

Bojim se da je Mesić zaboravio koliko su njegove ovlasti bile ograničene  Ustavom te da, osim smjene generala, on nije donosio nikakve odluke.

Mi moramo konačno jednom shvatiti da Hrvatska nije bogata zemlja, kao jedna Austrija, Češka, Njemačka, Francuska, SAD i ne možemo trošiti proračunski novac za skupe, i, u našem slučaju nepotrebne stavke, kao što su doživotno osiguranje i limuzina s vozačem danas jednog, a sutra tko zna koliko bivših predsjednik(c)a?Ovakav zakon moralno je problematičan i trebalo bi ga mijenjati.

U Estoniji, zemlji po veličini sličnoj Hrvatskoj, javnost je bila revoltirana što njima standard rapidno pada dok se povlastice bivših predsjednike ne diraju te je estonska vlada bila prisiljena  reducirati troškove bivšeg predsjednika za oko 20%. Sada i Grčka upravo smanjuje prihode bivšeg predsjednika i premijera.

Hrvatska danas prolazi tešku ekonomsku krizu kojoj se još ne vidi kraj. No, Stjepan Mesić svejedno ne pokazuje da je spreman odreći se makar i malog dijela privilegija nego traži – još!

Mesić je naime nedavno uputio zahtjev Vladi za donošenjem posebne uredbe kojom bi mu se omogućilo korištenje neke od državnih rezidencija (objekti u Dubrovniku koji su dio Kupara,  Bakarićeva vila na Hvaru, vila na Brijunima) za privatno ljetovanje. Zahtjev je argumentirao time da bi njegov boravak u nekom hotelu sa šest policajaca pred njegovim vratima mogao odvratiti potencijalne goste. Smiješan argument, jer, osiguranje bivšeg predsjednika u mnogo je manjem opsegu nego dok je na funkciji. 

A nema tome niti godina dana kako je Mesić u ekskluzivnom intervjuu za Novu TV na upit novinarke da li će mu nedostajati Bakarićeva vila, izjavio da neće. Dodao je još: Budite sigurni da u svakom slučaju od države neću ništa tražiti!’.

Nigdje u svijetu nije zabilježeno da bi bivši predsjednici tražili od svojih vlada takvo pravo. Stoga, ako želimo slijediti dobre prakse europskih zemalja i SAD-a držim da bi zahtjev Stjepana Mesića za korištenjem državnih rezidencija za privatne potrebe trebalo odbaciti kao neprimjeren i suprotan svjetskoj praksi.

Predsjednik svih građana napokon bi mogao ljetovati kao – građanin. Još uvijek će to biti daleko luksuznije a i sigurnije nego što ljetuje većina hrvatskih građana.

I za kraj, držim da je vrijeme da se donesu propisi kojima bi se točno odredile obveze bivših  predsjednika, koliko - i da li uopće – oni trebaju sudjelovati u strateškim stvarima te do koje mjere mogu javno istupati u stvarima vezanim za postupke predsjednika koji obnaša mandat.

 

vesnaskareozbolt @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 1, 2010
Prije godinu dana dogodila se Hrvatima čudnovata stvar. Pobjegao im je Premijer.
Samo su dva čovjeka u povijesti Hrvatske zbrisala s vlasti, Ante Pavelić, koji je kukavički vlakom pobjegao iz zemlje i Ivo Sanader koji je ničim izazvan zbrisao s omiljene mu funkcije.
Djelovanje Ante Pavelića ne priznajem pa o njemu nemam potrebe niti govoriti.
Ivo Sanader je ipak nešto drugo
Upoznala sam ga u vrijeme kada je bio ministar znanosti. Franjo Tuđman je doslovce poludio kada je čuo da njegov ministar znanosti tri mjeseca živi u Intercontinentalu jer da nema adekvatnog smještaja u Zagrebu.
Nakon kratkog ministrovanja odlazi na mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova.Prvi posao mu je bio učenje jezika u London na trošak ministarstva.Ambiciozan do posljednje kapi krvi, lukav, snalažljiv i prodoran bio je puno bolji izbor za vanjske poslove od Mate Granića., pa se i ponašao kao ministar u sjeni.
Bila je to pozicija koja mu je izvrsno ležala puutovanj, hoteli, prijemi,razgovori….protokoli i privilegije, VIP tretmani…sve je to imao na toj poziciji.
Kad je H.Šarinić otišao iz Ureda Predsjednika ja sam Franju Tuđmana nagovorila da uzme Sanadera za predstojnika ureda jer čovjek dobro kotira u međunarodnoj zajednici.Franjo je prihvatio taj prijedlog i Sanader je postao Predstojnik ureda Predsjednika Republike. Moć ureda predsjednika načela je Ivu Sanadera i on se potpuno pokondirio misleći da mu je u politici sve dopušteno.Nekoliko puta se“poskliznuo“ispred Franje u stavovima i dobio ozbiljne packe.Franjo je očekivao prijedloge i inicijativu od svog Predstojnika, a dobivao je za uzvrat klimanje glavom.
Kada se mijenjala glavna urednica Glorije izašao je tekst da je Sanader u mladosti dilao porno fotke iz Austrije za Start.Strašno se razbjesnio na to podmetanje i prvo je optužio mene da sam mu ja to smjestila. Naravno da nisam,ali što vrijedi objašnjavati pobješnjelom čovjeku..Na kraju se ispostavilo da mu je cijelu priču namjestio G.Šušak koji ga je htio maknuti s te pozicije. Bio je to događaj kada sam ga osobno prekrižila zauvijek
Nedugo nakon toga me Tuđman pozvao i rekao mi: onaj Vaš Sanader ništa ne radi , nikakve koristi od njega, nego samo troši vrijeme prevodeći zbirku poezije „U tom strašnom času“.(Predsjednik je dobio informaciju da je Sanader svoju zbirku poezije preveo čak i na espereanto).Franjo ga je sve manje trpio.
Kako je brzo došao tako je i otišao. Jedva je prihvatio povratak u Ministarstvo.
Nakon smrti Predsjednika isplivao je na površinu kao jedini preostali umjerenjak, čovjek s jakim međunarodnim vezama i sad kad gledam bio je logičan izbor.Znajući sve njegove mane ipak se i  meni u odnosu na drugu HDZovu struju učinio kao dobar izbor.
Poznavajući ga kao čovjeka koji ne radi previše, iznenadila me njegova energija, bilo ga je svuda, mahnito je obilazio skupove, radio kao lud i dizao HDZ.Tu crtu koju prije nisam primjećivala ugodno me iznenadila.Kako mu je moć rasla postajao je prema ljudima sve više svirep.Tumačio je to liderstvom. U stvari preuzeo je sve Pašalićeve metode političkog ponašanja.Ovladao je službama i medijima.Vlast je držao čvrsto, oporbu je šarmirao izravnim porukama SMS porukama.Sindikate je razbio.U spletkarenju je uživao.Sliku svoju je obožavao.Tračeve o drugima je širio a priče o sebi gušio „u krvi“. U Europi je gradio image demokrate, a u zemlji se ponašao kao dekadentni rimski imperator.
Novac i moć bili su mu jedini pravi stimulans.Razgranao je mrežu neformalnih utjecaja, moći, a miris korupcije mu nije smetao.
Mislim da će se godinama otkrivati koliko je duboko pustio korijenje.U materijalnom smislu svojim načinom vladanja nanio je najveću štetu zemlji nakon srpske agresije.
I sada glavno pitanje:
Što je to natjeralo čovjeka koji voli moć, snagu i novac da pobjegne s vlasti glavom bez obzira.?
Tihi i moćan glas dostrujio je preko granice i rekao mu da se odmah makne.
Zašto? I to će jednom doći na vidjelo.
Ivo Sanader došao je s obećanjem da će uvesti Hrvatsku u EU,a  bježanjem s vlasti uveo je sebe u galeriju povijesnih negativaca.
Danas kruži priča gradom kako je Sanader kupio stan u New Yorku.
Priča kaže kako ga je arhitekt pitao koji je limit kod uređenja stana.Sanader je odgovorio: No limit!
Pametnome dosta!
vesnaskareozbolt @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
subota, svibanj 15, 2010
Zašto smo potpisali sporazum?
Nestale su prepreke koje su narušile i na kraju i uspjele srušiti nekoć uspješnu i perspektivnu koaliciju HDZ –a i DC-a. Svejedno sada jesu li ti bile osobne taštine, nekompetencija nekih, nedostatak vizije, egoizam i totalna nebriga za građane ove zemlje...to je prošlost. Ne kanim gubiti vrijeme na lamentiranje nad prošlošću.
 
DC se pokazao da nije stranka poslušnika, prošao je i tešku fazu kada su neki članovi, pod pritiscima, popustili i otišli; no, to je i dobro, staro članstvo se pročistilo, iskristaliziralo se tko je doista „unutra“ a tko samo zbog eventualne koristi, također, i to je sjajno, došao je lijepi broj novih, uglavnom mladih ljudi, ljudi koji su željni aktivnosti i promjena na bolje, koje ne zanima prošlost i partizansko-ustaške anegdote, nego konkretno žele čuti što to DC može učiniti da njima bude bolje, i to brzo, odmah, sutra, a ne jednog dana.
 
Iskustvo koje sam stekla u političkoj ilegali mi je dobro došlo jer s distance smo i ja, ali i članovi DCa, mogli bolje sagledati neke stvari, bolje procijeniti dobre, i loše poteze. Nije sramota izgubiti parlamentarni status jer smo ga izgubili govoreći o opasnim stvarima, otvarajući afere i tražeći dekontaminaciju Hrvatske politike bilo bi sramota ne dići se i ne vratiti se u Sabor. 
 
Da bude jasno DC ne ulazi u koaliciju ali želimo dati svoj doprinos da se zaustavi destrukcija države, da se reforme brzo provedu i da konačno počnemo biti pravno i ekonomski uređena država.Građani nemaju dva života pa da čekaju bolji život, da toleriraju pokušaje i pogreške politike, odugovlačenja u provedbi nužnih reformi i sl. 
DC će podržavati akciju na čišćenju starih računa; tj. da Vlada nastavi s propitivanjem eventualnih štetnosti i ranijih političkih odluka, od osamostaljenja naovamo; i to je nešto što jednostavno treba učiniti.
Ali, sve drugo treba biti okrenuto budućnosti; Hrvatska više nema vremena baviti se poviješću (za to postoje povjesničari) nego sav svoj potencijal usmjeriti prema budućnosti. 
 
Sir John Rose, šef Rolls Roysa je jednom rekao kako će se u budućnosti o zemljama sve manje govoriti da su razvijene, u razvoju ili nerazvijene a sve više kao o pametnim, pametnijim i najpametnijim zemljama; i DC ima za cilj – i za to će uložiti maksimum napora zajedno sa svima onima koji se danas u tom smjeru trude da se Hrvatsku u svijetu percipira kao „vrlo pametnu“ zemlju.
vesnaskareozbolt @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
petak, siječanj 8, 2010



Ja najbolje znam kako su se osjećale žene koje su bile proglašene vješticama i spaljene na lomači. Meni je taj užitak spoznaje priredio odbjegli premijer i to samo zato što sam mu kao ministar odbila poslušnost.Ja sam se 2005 godine usudila njemu reći NE i odbila odraditi kojekakve rabote koje mi je sugerirao.Vrlo brzo sam bila izbačena, prokazana kao neprijatelj i spaljena.


Kad sam se kao reformski ministar počela opirati moćni Sauron (čitaj IS)  je aktivirao svoju vojsku orka  koji me krenuli sustavno blatiti u javnosti i po medijima.Tada je npr jedna njegova orko novinarka koja je prednjačila u medijskom uvodu moje smjene izjavljivala „kako joj je lakše smijeniti ministra nego naći teglu pekmeza u kuhinji.“

Njegovi medijski i obavještajni orci bili su sve ove godine u službi obrane njegovog proeuropskog imagea, a gadili su svakog onog tko je digao prst ili glas protiv njega.

Tako sam ja bila zasuta blatom.

Mene u politici nosi ideja , a ne korist i nisam se dala podvući u prljavštine.

Prva sam u saboru ukazala na aferu Brodosplit, pa ju je kasnije nastavio SDP, problematizirala sam njegovu veliku kolekciju satova koja nije našla mjesto u imovinskoj kartici, ukazala na to da je prodaja Sunčanog Hvara Orco grupi krivi potez, ukazala na prodaju KIM-a, otvorila priču o njegovom boravku u Veroni, napala ga što je nije reagirao na tijekom suđenja  Vukovarske trojke kad je trebalo, a ne poslije ići plakati u NY kad je sve bilo gotovo…..mnogi su me zbog toga osuđivali jer bezrazložno napadam simpatičnog i dragog proeuropskog Ivu i titulirali me kao uvrijeđenu bivšu ministricu koja zna samo napadati zato što je ostala bez funkcije.

No nisam ja bila ni uvrijeđena ni povrijeđena jer imam svijest o tome da na funkciji ne možeš ostati vječno.No vidjela sam prva ono na što su mnogi godinama zatvarali oči.

I dok su drugi šutjeli i trpjeli i spuštali glavu ispred njega ja to nisam htjela.I zato sam bila proglašena vješticom.

To me nije demoraliziralo.Ja znam što je moj problem u politici. Idem ispred svog vremena. Idem zato što nisam kalkulant. Ono o čemu sam ja govorila prije tri godine sada je jasno svima.

Ja vjerujem da pravda ipak na kraju pobijediJ.

No, opuštati se ne treba jer iako je on oslabljen nije bez ideja. A ideja bi mogla biti i da napravi potres u Parlamentu.Naravno, ne sad odmah, nego kada se svi malo opuste.U tome bi mu mogle ići na ruku i krizne situacije u drugim parlamentarnim strankama.

Poznavajući ga, on nije od onih koji miruju.

vesnaskareozbolt @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, prosinac 25, 2009
Dragi moji blogeri i svi Vi koji svraćate na moj blog,

Na kraju predsjedničke  kampanje želim Vas i ovim putem pozvati da izađete na izbore i date svoj glas protiv ovakvog stanja u zemlji u kojoj vlada duboka kriza, bezidejnost i bezvoljnost.
U ovu predsjedničku kampanju ušla sam s jakom voljom da svojim doprinosom, znanjem i dosadašnjim rezultatima u politici promijenim stanje u zemlji na bolje. Nisam imala 20, 30 ili 50 milijuna kuna kao neki kandidati i nisam se pojavljivala na reklamama 50 puta dnevno.
Dok narod gladuje nije baš politički solidarno razbacivati se novcima.Zato sam ja dobar dio svojih novaca poklonila onima kojima je bilo potrebno.

Eto, pokazala sam za razliku od drugih predsjedničkih kandidata da sam voljna davati svoj novac, a ne samo trošiti tuđi kao drugi.

Neki će reći da je ovo bila mirna kampanja, ali ja ću dodati s puno prljavih podzemnih voda.Mediji su na žalost favorizirali samo 6 kandidata i od njih stvarali potencijalne favorite.Na taj način stvorili su u zemlji opasnu diskriminaciju u startu.

Takvim svojim ponašanjem mediji su na ovim izborima izgubili nevinost i teško da mogu nakon ovoga moralizirati o tome da im novac ne kroji uređivačku politiku.
Zbog ovakvog stanja pozivam Vas da date svoj glas protiv svega onoga što predstavlja bezlično i blijedo ponašanje kandidata, lovaca u mutnom, onih koji su se ogrezli u aferama, a sada traže vašu pomoć za bijeg na Pantovčak.

Izađite i glasajte jer poslije izbora nema kajanja!.
Vaša Vesna Škare Ožbolt
vesnaskareozbolt @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, studeni 21, 2009
 object width="425" height="344">          



vesnaskareozbolt @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.