Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
subota, siječanj 14, 2012
Tog dana, 15. siječnja 1992.godine, sjećam se najviše vlastitog uzbuđenja, lupanja srca dok sam cijeli dan  trčala po stepenicama Ureda predsjednika Republike, uletavala kod Predsjednika Tuđmana u kabinet bez najave, bez kucanja i bez obzira tko bio kod njega. Predsjedniče, odmah bi uzbuđeno s vrata, priznala nas je Belgija, priznala nas je Velika Britanija, priznala nas je Italija....znam odgovorio bi mi sa smješkom, evo ovaj tren su mi javili iz ministarstva vanjskih... ili bi  na moju informaciju izgovorenu bez daha veselo pljesnuo rukama, izvrsno, rekao bi, javljajte mi odmah dalje......

Tada sam bila savjetnica za odnose s javnošću Predsjednika Republike i slovila kao najbolje informirana osoba u zemlji. Moji izvori saznanja tko nas priznaje bile su strane agencije Reuters i  AP. a njegovi ministarstvo vanjskih poslova, ali i neki predsjednici vlada koji su ga osobno nazvali i osobno mu priopćavali odluku svoje zemlje.

U deset godina rada s predsjednikom Tuđmanom sjećam se da je to bio jedini dan kada se on cijeli dan smijao i bio dobro raspoložen.Prvi put smo svi zajedno kao savjetnička ekipa koja je prolazila svakojaka iskušenja i događaje s Predsjednikom popili šampanjac.Ured predsjednika bio je zatrpan čestitkama i telefonskim pozivima.Bio je to dan sveopćeg veselja i spontanog okupljanja građana  na gradskim trgovima.Javnost  je  bila zadovoljna, Hrvatska je zasluženo dobila ono što joj pripada.Sve zemlje Europske zajednice priznale su Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu!

Bilo je to vrijeme povijesno važnih događaja i odluka. JNA je do tada vojnim djelovanjem zauzela 1/3 dijela Hrvatske i s tih područja protjerala preko pola milijuna Hrvata i dr. nesrpskog stanovništva.Tada je već bio razoren Vukovar, oštećena povijesna jezgra Dubrovnika i uništen i okupiran dubrovački kraj, počinjeni su  strašni zločini u Vukovaru, Škabrnji i brojnim manjim mjestima okupirane Hrvatske. Iako je  Hrvatska pružala otpor, nije imala organiziranu i opremljenu vojsku kojom bi mogla potjerati JNA, treću najjaču vojnu silu u Europi.

Predsjednik Tuđman bio je svjestan da se ne može vlastitim snagama izgurati JNA iz zemlje, zato je sve karte stavio na internacionalizaciju hrvatskog stanja i na traženje međunarodnog priznanja Hrvatske. Tražio je od međunarodne zajednice da se zaustave srpska osvajanja po Hrvatskoj, tražio je dolazak mirovnih snaga koje bi zaustavile ratna djelovanja.. i međunarodno priznanje koje bi nas zauvjek odvojilo od Jugoslavije.

Vijeće sigurnosti UN-a je točno mjesec dana prije, 15. prosinca 1991. godine donijelo Rezoluciju 724 kojom odobrava slanje mirovnih snaga na zaraćena područja.Bilo je tu puno problema, zamki i vanjskih interesa. Tih dana Tuđman se nekoliko puta čuo s ministrom vanjskih poslova H.D. Genscherom koji mu je tada najavio veliku odluku svoje vlade da će nas SR Njemačka priznati kao državu. To se i dogodilo 19 prosinca 1991. godine, a priznanje je stupilo na snagu 15 siječnja 1992 godine.Predstavnik Vatikana tih dana je također često bio u kontaktu s nama i diskretno nam je dao do znanja da će nas Sveta Stolica priznati 13. siječnja 1992 godine.

Dana 15 siječnja 1992.godine Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske zajednice, i još Austrija, Kanada, Bugarska, Norvešlka, Mađarska, Poljska, Malta i Švicarska.. Sljedećih dana uslijedila su priznanja još 44 države.

Od tog dana započinje novo razdoblje za Hrvatsku. JNA je u Hrvatskoj nakon međunarodnog priznanja Hrvatske postala okupatorska sila, postepeno splašnjavanju apetiti osvajačke politike u Beogradu prema Hrvatskoj , a Milošević i vojni vrh JNA okreću se zauzimanju teritorija BIH. No, ipak ratni događaji nisu stali  Rat je trajao još tri i pol godine, do poduzimanja vojnih akcija Bljeska i Oluje.

Dana 15. siječnja 1998 godine završio je i povratak okupiranog   područja istočnog dijela Hrvatske. I tada sam kao jedna od glavnih sudionika reintegracije bila nazočna svečanom činu prijenosa vlasti na Hrvatsku. Tada, nisam trčala javljajući sretnu vijest već sam mirno stajala u dvorani u Borovu naselju gdje se odvijao svečani čin primopredaje zadovoljna što sam i sama bila dio priče o  povratku okupiranih područja.

Gledano iz današnjeg kuta, Hrvatska je drukčija zemlja no što je bila 1992. godine. Tada nam je cilj bio  imati samostalnu državu i pripadati zemljama Europske zajednice, a danas evo donosimo odluke o ulasku u Euopsku uniju.

Neka očekivanja od priznanja samostalnosti su se ispunila, a neka nisu. Svijet  uvijek priznaje samo pobjednike i uspješne  Za sebe kao državu možemo reći da  smo pobijedili u ratu, dobili zasluženo međunarodno priznanje,vratili sva svoja okupirana područja, puno toga napravili, ali moje pitanje glasi jesmo li kao država uspješni ?

 

vesnaskareozbolt @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.