Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
subota, listopad 6, 2012


Posljednjih mjesec dana hrvatski je premijer svojim javnim nastupima svekoliko hrvatsko pučanstvo držao u stanju permanentnog stresa; od „slučajne države“, “paradoksalne nacije“ - da spomenemo samo najmarkantnije iz bogate lepeze premijerovih galimatijasa – pa sve do „gusla i kubura“ kojima je razveselio (a i zbunio) hrvatske iseljenike u Pittsburgu. Tek po njegovom povratku iz SAD-a, nacija je odahnula jer sada, štogod rekao, barem smo sigurni da će ostati „unutar kuće“.

  No, nedavni posjet Berlinu kao i njegovo predavanje  na skupu europskih socijaldemokrata na Rijeci prije nešto više od mjesec dana, pokazali su da premijer, osim sklonosti ka nes(p)retnim doskočicama, „pati“ od mnogo ozbiljnih problema, odnosno sklon je davati izjave koje Hrvatskoj na međunarodnoj sceni mogu donijeti ozbiljne direktne ili indirektne štete.

  Primjerice, u intervjuu za njemački Der Spiegel premijer kaže kako će Hrvatska deset godina iz EU dobivati dvostruko više novca nego što će uplaćivati. Apsolutno je neozbiljno i neodgovorno davati takve procjene kada još nije sigurno niti da ćemo uspjeti utrošiti odobrena sredstva u iznosu od 687,5 milijuna eura za drugu polovicu 2013., štoviše, prema procjeni Europske komisije realno je očekivati apsorpciju iznosa od „samo“ 374,3 milijuna eura. A za planirana sredstva od 13,7 milijardi eura u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014.-2020.  Hrvatska tek treba poraditi na svojem apsorpcijskom kapacitetu.

Osim toga, ovakva izjava je pomalo i nedostojanstvena; kao da se Europi šalje poruka da je Hrvatska jedna očajna zemlja, na rubu bankrota koja jedva čeka da se konačno dočepa europskog novca.  

Ali, mnogo više  zabrinjava njegova izjava s nedavnog skupa u Rijeci, gdje je izjavio kako je do raspada SFRJ došlo zato što je „ u Jugoslaviji autonomija bila velika, ali kaotična, te da se država raspala jer je svatko vukao na svoju stranu“.

 Osim što je opasno (s)krenuo u povijesni revizionizam, premijer je zapravo uvrijedio Njemačku, državu koja je za Hrvatsku na njenom putu ka samostalnosti bez sumnje učinila najviše. Ne znam zna li Milanović da nije bilo upornosti Njemačke da se suprotstavi ostalim članicama EU (tada još Europske zajednice) nakon što je eskalirao rat u Hrvatskoj, pa i pod cijenu raskola EZ-a , Hrvatska (i Slovenija) ne bi bile priznate, odnosno odluka o priznanju bila bi odgođena ad infinitum. Naime, kad su na ministarskom sastanku u Maastrichtu u prosincu1991., Velika Britanija i Francuska uz podršku SAD-a još jednom pokušale odgoditi priznanje Slovenije i Hrvatske, odnosno isposlovati „uvjetno priznanje“ tadašnji ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher, od 10 sati navečer do 4 ujutro uvjeravao je Francuze i Engleze da ne odgađaju priznanje. Na kraju su pristali, zbog straha da, u trenutku potpisivanja povijesnog Maastrichtskog ugovora o novoj i ujedinjenoj Europi ne dođe do raspada Europske zajednice.

A da ironija bude veća Milanović je svojom izjavom u Rijeci opalio pljusku „svojima“ jer, upravo su njemački socijaldemokrati ( SPD) – do tada ideološki privrženi jugoslavenskom konceptu - bili prvi koji su u Bundestagu otvoreno protestirali protiv politike EZ-e i politike svoje vlade koja je i dalje podržavala očuvanje Jugoslavije čak i pod cijenu uporabe sile. Tako je tadašnji šef SPD-a Hans Jochen Vogel, dan nakon sukoba u Borovu Selu, u Bundestagu oštro ustao u obranu prava Slovenije i Hrvatske na samoodređenje a inicijativu SPD-a javno je podržao i bivši kancelar Willy Brandt. Kako je agresija u Hrvatskoj eskalirala tako su njemačka javnost i mediji bili sve glasniji u svojim zahtjevima za promjenom politike te je tadašnji kancelar Helmut Kohl politiku svoje vlade prema krizi u SFRJ preokrenuo za 180 stupnjeva. To je izazvalo silan otpor ostalih članica Zajednice, Njemačka je trpjela silne kritike pa čak i optužbe da radi na stvaranju „Četvrtog Reicha“ a ministra Genschera su prozvali glavnim arhitektom raspada SFRJ.

Osim lobiranja kod članica Europske zajednice za priznanje Hrvatske, Njemačka je također poslala svoje eksperte za ustavno i međunarodno pravo kako bi pomogli u izradi modernog zakona o pravima manjina što je bio jedan od uvjeta za međunarodno priznanje Hrvatske.

 Karizmatični Joschka Fisher, nekadašnji ministar vanjskih poslova Njemačke, za Slobodana Miloševića je izjavio da se ponašao poput nacista iz 30-tih godina, jer je u deset godina poveo ratove u nekoliko država; najprije u Sloveniji, zatim Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i na kraju na Kosovu. „Balkanski krvnik“ - kako ga je prozvala međunarodna zajednica koja je nakon raspada SSSR-a postepeno počela mijenjati svoju politiku prema krizi u SFRJ– poveo je te ratove ne zato da bi očuvao Jugoslaviju nego da bi ostvario projekt „Velike Srbije“. Ili riječima prof. dr. Latinke Perović, srpske povjesničarke iz jednog intervjua iz 2011. :“ Postojalo je opšte jedinstvo u smislu ujedinjenja Srba u jednu državu ili isecanja srpskog etničkog prostora.Tu koncepciju su podržale sve naše institucije: crkva, SANU, pisci, intelektualci, vojska. Objektivno, rat je dugo pripreman.“

 Toliko o premijerovoj tezi kako je do raspada Jugoslavije došlo zato što je „svatko vukao na svoju stranu“. Ova je izjava sigurno razveselila suce u Hagu a i neke naše falsifikatore povijenih činjenica.

Milanović je veći dio svojeg života – i svoje kratke političke karijere - proveo u relativno normalno uređenoj državi, nije aktivno sudjelovao u turbulentnim vremenima stvaranja samostalne Hrvatske i zato nije  opterećen „dugovima“ kao neki hrvatski političari koji prekrajaju povijest iz različitih motiva; netko da bi opravdao svoje nečasne postupke a netko da određenim međunarodnim krugovima vrati neke političke usluge. Prema tome, premijer nema nikakvog razloga upuštati se u redizajniranje povijesti.

  U silnoj želji da impresionira i kaže što više Milanović često gubi fokus i zaplete se u labirinte iz kojih više nije u stanju izaći. Vjerujem da mu se baš zbog toga događaju ovakve nedomišljene i nes(p)retne izjave zbog čega ga javnost često teško – ili krivo - razumije. A Hrvatska samo želi premijera kojeg će svi razumjeti, želi premijera koji neće iskrivljavati prošlost i koji će se ponašati onako kako se ponašaju jedan Obama, Merkel i drugi članovi „ najboljeg društva na svijetu“ – kako je fascinirani Milanović okarakterizirao skup na summitu NATO-a u Chicagu u svibnju ove godine. A ti „najbolji među najboljima“ nikad ne vrijeđaju građane svoje zemlje, ponose se svojom državom, bez obzira na postojeće probleme, i ne iskrivljuju povijesne činjenice na štetu vlastite države.

  U nedavnom TV showu na britanskoj televiziji premijer David Cameron "pao" je na pitanju kako s latinskog na engleski prevesti "Magna Carta". Hrvati mogu biti ponosni, jer našem premijeru se tako nešto ni slučajno ne bi moglo dogoditi jer je doista odlično obrazovan. Ali, obrazovanje nije dovoljno; ako premijer pod hitno ne popravi svoj politički diskurs mogao bi pasti zbog nezadovoljstva građana jer je njegovo komuniciranje s hrvatskom javnošću, kako je to ispravno ocijenila dr.prof. Mirjana Kasapović  „ neozbiljno, neugodno, uvredljivo, a povremeno i gotovo infantilno i šarlatansko".

Ipak, uvjerena sam da Milanović kao političar ima potencijala, ali treba mu više rada, bolje pripreme i više samokontrole. I naravno, kvalitetni savjetnici. 

vesnaskareozbolt @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.