Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » ruj 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
ponedjeljak, studeni 22, 2010
      

Još se tinta nije osušila na Daytonskom sporazumu potpisanom 1995. u Daytonu, Ohio, a već su krenuli prigovori svjetskih diplomata i političkih analitičara kako će sporazum možda zaustaviti rat ali da su druge odredbe vezane uz funkcioniranje buduće države loše osmišljene te stoga na terenu neće biti provedive. I tako je i bilo.I već u rujnu 1996. glavni arhitekt sporazuma, Richard Holbrooke, pozvao na hitnu reviziju Sporazuma kako bi se izradio održivi okvir za  razvoj Bosne i Hercegovine u modernu europsku državu.  No, do toga nikad nije došlo.

Ovih dana navršilo se točno 15 godina egzistencijalne krize kroz koju BiH prolazi zbog Daytonskog sporazuma koji ju je i doveo na ivicu raspada. A hoće li se ona doista i raspasti kao što je to nedavno izjavio W. Montgomery, bivši veleposlanik u Hrvatskoj i Srbiji ? Mislim da ne.  

Istina je da je BiH takva kakva je danas neodrživa te da ju treba redizajnirati ali ne i demontirati, jer takvo nešto u konačnici ne odgovara niti jednoj strani: bosanski muslimani (Bošnjaci) ne bi mogli formirati unitarnu državu jer je u Federaciji tri naroda, eventualnim odcjepljenjem političari Republike Srpske izgubili bi moć a ionako malobrojni BiH Hrvati jedva da bi mogli samostalno opstati.  

Decentralizacija BiH je nužna kako bi ona postala funkcionalna država i može se provesti na više načina a hoće li to biti podjela na tri ili više federalnih jedinica (entiteti) s distriktom Sarajevo kao zajedničkom federalnom jedinicom koja bi opstajala na  usluglašavanju a ne na preglasavanju ili na kantone, to treba prepustiti narodima BiH. Naravno, za to je i dalje potrebna pomoć međunarodne zajednice. No, danas nema bojazni za regionalnu stabilnost ili izbijanje vojnih sukoba - niti jedan od triju naroda nema za to ni interesa ni resursa – i zato međunarodna zajednica više ne smije raditi greške.

Bosna i Hercegovina uvijek je bila zajednica triju ravnopravnih naroda čiji se odnos mijenjao na ovaj ili onaj način, ali uvijek su bili ravnopravni. Danas to više nije tako: bosanski Hrvati, iako formalno imaju sva prava konstitutivnog naroda na granici su da postanu manjina. Njihov je položaj posebno  nepovoljan u Federaciji BiH, gdje zbog kompliciranog mehanizma odlučivanja u pravilu bivaju preglasani od strane većinskog bošnjačkog naroda. To je i jedan od glavnih razloga inicijative za formiranjem trećeg entiteta.

Službeni stav američke i europske administracije je da nema formiranja triju novih država u BiH i da u euroatlantske integracije može ući samo kao jedna država. Ovakav stav ne čudi jer u prijedlozima za federalno uređenje koje bi uključivalo formiranje trećeg entiteta nije jasno naglašeno da federalne jedinice ne bi imale pravo na samoopredjeljenje, dakle nema govora o raspadu BiH. Provedba ovakvog koncepta decentralizacije nije jednostavna ali bez obzira na sve potencijalne probleme, međunarodna zajednica ne smije ignorirati neodrživost sadašnjeg položaja Hrvata jer će to imati dalekosežne posljedice za razvoj i opstanak cjelovite BiH.

Zbog toga držim da negativan stav međunarodne zajednice prema formiranju trećeg entiteta, ukoliko se sve strane usuglase za tu opciju, ne može biti konačan.

BiH je danas na povijesnoj prekretnici: hoće li ostati zarobljenik nelogičnih i nepravednih rješenja Daytonske tzv. shuttle diplomacije ili će krenuti u reforme i pripremiti državu za ulazak u EU ovisi najviše o njenim novoizabranim političarima. Ono što percipiram kao problem jest to što neki od njih još uvijek  ne razumiju – ili se prave da ne razumiju – kako „redizajn“ Bosne u teritorijalnom smislu čak i nije prioritet; prioritet je usuglasiti se oko suštine stvari a tek onda forme. No, oni moraju shvatiti da je „nacionalističkom prepucavanju“ definitivno došao kraj; ne postignu li konsenzus o tome kako do jednakopravnosti i ne provedu li potrebne reforme, međunarodna bi zajednica mogla uvesti protektorat i nametnuti kantonizaciju, i to  ne samo Federaciji BiH nego i Republici Srpskoj.

Još je jedan razlog zbog čega prognoza W. Montgomeryija nije realna: međunarodna zajednica neće samo tako odustati od „Projekta BiH“ jer bi time pokazala svijetu da je, usprkos moći i EU-a i NATO-a i ogromnim utrošenim sredstvima (preko 17 milijardi  USD od okončanja rata do danas) perspektiva međunarodne pomoći u izgradnji bilo koje države u svijetu – nikakva. A takvo što oni si ne mogu dopustiti.

kolumna Vesne Škare Ožbolt objavljena u Objektivu- on line

vesnaskareozbolt @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.