Moj internet dnevnik
Vesna Škare Ožbolt
body
Bloger
tvtube
Tv tube
Arhiva title
Arhiva
 
youtube
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Headeri
Blog Header
Funky

Budućnost je nemoguće predvidjeti - ona se mora stvoriti. U politici, kao i u životu ili ćete samo promatrati kako stvari nastaju ili ćete pridonijeti da se one dogode.
"Što jest jest" - kaže Dalaj lama.
Funky jest. 

Blog
petak, srpanj 8, 2011
Ima li kraja ruganju žrtvama zločina? Haški tribunal pustio je na prijevremenu slobodu sa izdržavanja kazne ratnog zločinca, pukovnika bivše JNA Veselina Šljivančanina koji je bio osuđen na deset godina zatvora zbog zločina nad Hrvatima na poljoprivrednom dobru „Ovčara“ u Vukovaru 1991. godine.

Čudno je ponašanje haškog tribunala u ovom slučaju.

Prisjetimo se da je prvostupanjsko sudsko vijeće kojim ga je osudilo na minimalnu zatvorsku kaznu od pet godina zaključilo kako je Veselin Šljivančanin kriv za zločin mučenja. Na osnovu dokaza je utvrđeno da je 20. studenog 1991. godine više od 200 ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice autobusima dovedeno na Ovčaru, gdje su pripadnici TO i paravojnih snaga zlostavljali veliki broj njih žestokim premlaćivanjem, s ciljem da ih tako kazne za sudjelovanje u hrvatskim snagama: „Vijeće je zaključilo da je Veselin Šljivančanin odgovoran za ono što se dogodilo na Ovčari tijekom popodneva, znatno prije pogubljenja.

Usprkos tome što je bio odgovoran za sigurnost ratnih zarobljenika i što je otišao na Ovčaru u vrijeme kad su oni zlostavljani, Veselin Šljivančanin nije poduzeo ništa da bi zaustavio premlaćivanja ili spriječio da se ona nastave. On je propustio izdati odgovarajuće upute vojnim policajcima koji su stražarili nad zarobljenicima i propustio je osigurati, pa čak i zatražiti, njihovo pojačanje, što je spadalo u njegove mogućnosti i ovlasti. Iz tih razloga, ustanovljeno je samo da Veselin Šljivančanin snosi kaznenu odgovornost za pomaganje i podržavanje zločina mučenja i okrutnog postupanja jer je propustio djelovati“

Vijeće je zaključilo da je odgovornost Veselina Šljivančanina za osiguravanje ratnih zarobljenika prestala s povlačenjem posljednjeg od vojnih policajaca JNA koji su stražarili nad zarobljenicima, što je učinjeno u skladu s naređenjem Mile Mrkšića. „Tijekom 19. i 20. studenog 1991. godine on se koristio smicalicama kako bi predstavnicima međunarodnih organizacija onemogućio pristup bolnici iz koje su zarobljenici odvođeni pod njegovim rukovodstvom.“ Tada je Šljivančanin osuđen na 5 godina zatvora te 2007. privremeno pušten na slobodu.

Žalbeno vijeće mu ju 2009. utrostručilo kaznu na 17 godina jer nije "adekvatno odražavala težinu zločina" te mu pripisala i krivnju "za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 osobe": „Žalbeno vijeće nije u stanju utvrditi kakvu je težinu Pretresno vijeće pridalo posljedicama mučenja na žrtve i njihovu obitelj, odnosno da li je i u kojoj mjeri razmotrilo posebnu ranjivost zarobljenika dok je odmjeravalo kaznu za Šljivančanina. Te zločine okarakterizirala je krajnja okrutnost i brutalnost prema ratnim zarobljenicima, od kojih su neki možda već bili ranjeni budući da su odvedeni iz vukovarske bolnice; ti ljudi bili su zaštićeni normama međunarodnog humanitarnog prava s obzirom na svoj status i posebnu ranjivost.“

Završnom, pravomoćnom presudom, 2010. osuđen je na 10 godina zatvora jer je zaključeno da nije znao kako će zatvorenici biti predani srpskoj paravojsci koja je imala namjeru likvidirati ih.

Usvajajući zahtjev odbrane za prijevremeno oslobađanje, sudac Patrik Robinson, predsjednik Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, zaključio je kako je Šljivančanin izrazio "kajanje zbog strašnih događaja ne samo u Vukovaru, nego i širom bivše Jugoslavije", i suosećanje sa obiteljima žrtava, naročito vukovarskih, Pukovnik, međutim, kako piše u odluci o prijevremenom oslobađanju, "nije izrazio kajanje za svoje zločine, zato što ne povezuje sudbinu žrtava sa svojim djelovanjem".

Šljivančanin je slobodan čovek uprkos činjenici da je bio odgovoran za sigurnost zarobljenika, a ostavio ih je na milost i nemilost Teritorijalne odbrane Vukovara i državnih srbijanskih i domicilnih ubojica. Kaje se, ali ne i zbog svojih zločina, njih, kaže, nije ni bilo, ali se nije suprotstavio pretpostavljenom Milu Mrkšiću i nije ostavio vojsku na „Ovčari“, što bi, možda, spasilo živote 194 civila. Ima li kraja ovom ruganju pravdi i to baš od samog tribunala.

Sud kaže da se Šljivančanin „primjereno ponašao u pritvoru, gdje je redovno pomagao u knjižnici i bio aktivno uključen u reorganizaciju pritvora u korist svih pritvorenika“. Neki kažu da je kao knjižničar u haškom zatvoru pritvorenicima vrlo često nutkao na čitanje „VREME SMRTI“ Dobrice Ćosića.

Eto ovo prijevremeno puštanje Šljivančanina iz zatvora predstavlja još jedan doprinos ideji onih koji u Hrvatskoj zagovaraju povlačenje tužbe za genocid.

vesnaskareozbolt @ 06:17 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Linkovi header
 
 
Index.hr
Nema zapisa.